ZAGREB, 10. studenoga 2026. (Hina) – Dikasterij za kauze svetaca Svete Stolice je izdao očitovanje ‘nihil obstat’ za pokretanje postupka beatifikacije Riječkih mučenika, svećenika i laika stradalih tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, objavila je Postulatura za kauze svetih Riječke nadbiskupije.
Riječki mučenici su skupina od 21 osobe iz Riječke nadbiskupije za koju je pokrenuta službena kauza za proglašenje blaženima i svetima.
Riječ je o žrtvama koje su stradale uglavnom tijekom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata te u pojedinim slučajevima u poraću do 1951. godine, a Rimokatolička Crkva ih pamti kao svjedoke vjere koji su ubijeni iz mržnje prema vjeri – odium fidei.
Kauza, na latinskom povod, razlog ili osnova, u Katoličkoj Crkvi označava službeni postupak koji se vodi za utvrđivanje kreposti i čudesa neke osobe radi beatifikacije ili kanonizacije, tj. proglašenja blaženim ili svetim.
Latinski izraz ‘nihil obstat’ doslovno znači “ništa ne stoji na putu”, odnosno “nema zapreke” ili “ništa ne priječi”.
Postulatura za kauze svetih Riječke nadbiskupije je priopćila da “s radošću i zahvalnošću obavještava vjernike i cjelokupnu javnost da je Dikasterij za kauze svetaca Svete Stolice upravo izdao očitovanje ‘nihil obstat’, kojim potvrđuje da sa strane Svete Stolice ne postoje zapreke za pokretanje postupka beatifikacije slugu Božjih Martina Bubnja i dvadesetorice drugova, poznatih kao Riječki mučenici”.
Kauza obuhvaća 21 kandidata: šesnaest svećenika, među kojima je jedan franjevac, te pet vjernika laika, od kojih su dvije žene.
Očitovanje je, na zahtjev riječkoga nadbiskupa Mate Uzinića od 25. ožujka 2026., uputio prefekt Dikasterija kardinal Marcello Semeraro, uz supotpis tajnika nadbiskupa Fabija Fabenea.
Dobiveni nihil obstat važan je kanonski korak koji omogućuje daljnje istraživanje života, smrti i glasa mučeništva kandidata, ali još ne predstavlja službeno priznanje njihova mučeništva.
“Riječki mučenici svjedoci su vjere s područja Riječke nadbiskupije, stradali u teškim godinama rata, poraća i ideoloških progona. Njihov život i smrt ostaju znak vjernosti Kristu, Crkvi i vlastitoj savjesti”, objavila je na svojim stranicama nadbiskupija.
Među njima se, kako se navodi, posebno ističe sluga Božji Martin Bubanj, svećenik i generalni vikar Sušačkog vikarijata, čije je ime nositelj kauze.
Uz njega su, zbog svjedočenja svoje vjere također stradali Andrija Loušin, Ladislav Šporer, Josip Pretner, Juraj Matijević, Zvonimir Milinović, Vjekoslav Gržanić, Andrija Mavrinac, Stjepan Petranović, Stjepan Horžić, Matija Burić, Viktor Perkan, fra Eugen Kukina, Srećko Blažević, Alojzije Kristan, Milan Hlača, Nikola Maljac, Ladislav Pretner, Julika Pretner, Franjo Grabar i Marija Jakovac.
Riječki mučenici – svjedoci Kristova mira u Kristovu Kraljevstvu
Životni putovi i okolnosti stradanja Riječkih mučenika razlikuju se, ali ih, kako se navodi, povezuje svjedočanstvo vjernosti Kristu, Crkvi i vlastitoj savjesti.
Prema priopćenju, živjeli su u različitim državnim i društvenim poretcima, u vremenu snažno obilježenom duhovnošću Krista Kralja i uvjerenjem da evanđelje treba prožimati ne samo osobni nego i cjelokupni društveni život. Katolička duhovnost, dodaje se, prepoznavala je temelj istinskoga društvenog mira, u duhu gesla Pax Christi in Regno Christi – “Kristov mir u Kristovu kraljevstvu”.
“Njihovo poslanje nije bilo usmjereno na rušenje društvenih institucija ili uspostavu novoga političkog poretka, nego na vjernost Kristu i evanđeoskim načelima unutar okolnosti u kojima su živjeli. Kršćanska vjera ne poistovjećuje Kristovo kraljevstvo ni s jednim zemaljskim poretkom, nego u evanđelju prepoznaje mjerilo prema kojemu svaki poredak treba služiti istini o čovjeku, njegovu neotuđivom dostojanstvu i općemu dobru”, pojašnjava nadbiskupija.
No, kako ističe isti izvor, “upravo je takvo svjedočanstvo moglo postati neprihvatljivo ideologijama i totalitarnim sustavima koji su zahtijevali potpunu podložnost čovjeka i nisu dopuštali da se njihova vlast i djelovanje prosuđuje prema evanđeoskim i moralnim kriterijima”.
“Svjedočanstvo Riječkih mučenika stoga nas podsjeća da nijedan društveni poredak ne može biti istinski pravedan ni miran ako ne poštuje slobodu savjesti i dostojanstvo svakoga čovjeka. Njihov spomen nije poziv na produbljivanje povijesnih podjela, nego na traganje za istinom, praštanje, pomirenje i izgradnju mira”, istaknula je nadbiskupija.