[INTERVJU] Dramska skupina Kolibrići je svijet glume koji nudi bijeg iz stvarnosti

Gradska knjižnica Franjo Marković Križevci poznata je po raznim programima i radionicama koje nudi križevačkoj djeci. Jedan od najpoznatijih programa je dramska skupina “Kolibrići”, koja je krenula s radom od 2017. godine. Voditeljica skupine Sanja Marković je radila kao vanjski suradnik za Gradsku knjižnicu Franjo Marković, gdje je primijetila na radionicama koje je vodila, da su djeca zainteresirana za dramski oblik rada. Ovom prigodom odlučili smo popričati s njome.

S radom ste započeli u rujnu 2017. godine. Kako ste došli do ideje o osnutku dramsko-scenske skupine Kolibrići?

Tako je, ideja je pokrenuta 2017. godine. Radila sam kao vanjski suradnik u Gradskoj knjižnici Franjo Marković Križevci. Vodila sam tijekom ljetnih mjeseci radionice za djecu i mlade, tu sam i primijetila da su djeca dosta zainteresirana za dramski oblik rada. Kada smo obrađivali bilo koju temu, oni su rado dramatizirali. Glumili smo od starih Rimljana pa do Kelta. Uvijek bi napravili priču, odglumili i to je najbolje odgovaralo djeci. Od te djece koja su dolazila na radionice, napravila sam grupu koju smo nazvali Kolibrići. Prva predstava koju smo napravili je bila “Ronja, razbojnička kći” autorice Astrid Lindgren.

Koliko trenutno brojite članova i primate li nove? Na koji način se potencijalni kandidati mogu prijaviti?

Trenutno brojimo 11 članova, a inače nas bude kada je predstava između 10 ili 12, ovisno o obvezama djece. Kada su u pitanju novi članovi, kod nas se odvija generacijska smjena. Taman kada srednjoškolci nas napuste i otiđu na studij, uzimamo dva ili tri nova člana. Nemamo klasičnu audiciju, nego napravimo dramsku radionicu i onda dođu zainteresirana djeca, a mi uočavamo talent. Nekada od te djece netko ostane ili netko jednostavno izrazi veliku želju da se hoće baviti ovime. Mi ga uzmemo u družinu ako ima potrebe. Ne možemo se odvažiti na klasične audicije, jer smo ograničeni prostorom i vremenom. Rado bismo imali više grupa, ali to trenutno nije moguće.

Ostvarili ste uspješnu suradnju s Gradskom knjižnicom Franjo Marković, ispričajte nam više o njoj.

Spomenula sam da su se radionice odvijale u Gradskoj knjižnici pa smo prirodno i ostali kod njih. Oni su naša krovna kuća i pomažu nam u svemu. Uvijek nam ustupe svoju tehniku, koja se između ostaloga sastoji od krasne rasvjete i ovim putem bih se zahvalila Lovri Janešu, zaposleniku knjižnice koji nam pomaže sa istom. Koristimo multimedijsku dvoranu i uvijek nam pomažu oko organizacije i distribucije karata. Naravno, udijele nam savjete koje rado poslušamo i od velike su nam pomoći. Bez njih ne bismo niti postojali!

Kako izgledaju pripreme za predstavu?

Postoje određena pravila. Najbitnije je da djeca pokažu volju, ustrajnost i spremnost. Moraju biti svjesni da će se morati odreći određenog slobodnog vremena i posvetiti dramskoj skupini koja se održava dva puta tjedno u terminima po sat i pol do dva. Meni kao voditeljici je najbitnije da kandidat koji se upiše bude dosljedan i dolazi redovito. Mi smo tim i ovisimo svi jedan o drugome. U slučaju da nekoga nema moramo brzo pronaći zamjenu, a ako se takav slučaj dogodi na premijeri, postoji mogućnost da nam ista propadne. Jako smo vezani i zato je redovitost bitna. Svjedočila sam da se djeca upišu i onda zbog drugih slobodnih aktivnosti shvate da ne stignu sve i to stvori veliki problem.

Do sada ste više puta prikazivali predstave “Heidi”, “Stoliću, prostri se” i “Tata na dar”. Kako dolazite do ideja za predstavu i koliko vremena zahtjeva priprema?

Prikazivali smo mnoge predstave više puta. Imamo uvijek premijeru pa reprize po dva do tri puta. Ideje uzimamo iz dječjih lektira. Međusobno razgovaramo što bi bilo zgodno. Tu nam pomaže i široki fond u Gradskoj knjižnici Franjo Marković. Za neke predstave smo tekst i sami napisali, izdvojila bih tu “Iza prozora”. Čitamo romane, priče i ostala djela i od toga radimo dramski tekst. Posljednje što smo dramatizirali je bila “Božićna priča” Charlesa Dickensa. Tekstove prilagođavamo sami, jer dosta je teško doći do dobroga teksta. Lagano nam ponestaje materijala, ali uvijek nam preostaje da napišemo nešto sami.

Predstave iziskuju raznolike kostime, maske, plakate i ulaznice. Na koji način vi pribavljate iste?

Kostime iz svojih ormara. Sve tri kabine su bile namijenjene tehnici, a mi smo ih već prepunili i zauzeli. Kako smo se uselili tako smo lagano zauzeli jednu pa drugu prostoriju. Kostima imamo svakakvih, djeca često donesu i svoje stvari od kuće. Iz mog vlastitog ormara ima isto dosta predmeta. Kreativci smo pa i sami izrađujemo maske, rekvizite i kulise. Ovim putem bih se zahvalila Ivančici Podhraški, Marijana Tvorić i mnogim drugima, koji nam pomažu u izradi rekvizita. Snalažljivi smo, uvijek od raznih materijala nešto napravimo. Ulaznice i plakate dizajniramo sami, ali ih printamo u knjižnici. Ako treba nešto popravimo, dodamo ili oduzmemo (smijeh).

Dramske skupine mogu biti polazna točka prema stvarnom svijetu glume. Koji su još pozitivni doprinosi u kojima pomaže dramska skupina mladima?

Istina, dramska skupina može biti “odskočna daska” u stvarni svijet glume. Izdvojila bih ovdje primjer Tee Sekelj, koja je uspjela upisati Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, studij glume. Još jedan kandidat nam je na tome putu, njezin brat Filip Sekelj. Želimo mu svu sreću! Kod nas oni steknu osnovna iskustva vezana uz dramski rad ili kazalište općenito. Imamo i gostovanja na većim pozornicama, tu se djeca oslobađaju treme od javnog nastupa i nauče se kretati po javnom prostoru. Tijekom dramskih radionica zadovoljavamo dosta pedagoških i odgojnih ciljeva. Radimo na samopouzdanju, potičemo grupne i individualne mogućnosti polaznika, spontanost, ali i kreativnost. Radimo na prepoznavanju i izražavanju vlastitih emocija. Često nam dolaze i gosti. Ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Križevci Željka Šunjić je održala radionicu na temu govora i govorništva, a i bivši član skupine Ignac Ratković je održao odličnu radionicu.

Odlične suradnje su ostvarene i sa školama, na koje načine ste ostvarili iste?

Prikazujemo predstave koje su vezane za njihovu lektiru. Ima dosta djela koja su namijenjena osnovnoškolcima, ali i srednjoškolcima. Škole se vrlo rado odazovu i uvijek bude prepuna dvorana Hrvatskog doma. Zahvaljujem svim učiteljicama i knjižničarima koji nas podržavaju i koji su pomogli da se te suradnje ostvare. Za kraj se zahvaljujem i ravnateljici Gradske knjižnice Franjo Marković Križevci Marjani Janeš Žulj. Ona od najranijih početaka do danas podržava naš rad i djeluje kao koordinatorica cijelog tog programa.

Pune ruke su posla Kolibrićima, ali što publika može očekivati od nastupa u narednim mjesecima 2023. godine?

Svakako ćemo ponoviti premijeru “Tata na dar” za Dan grada, ali i za Dječju spraviščijadu znanosti i kulture. Imamo gostovanje u Novome Marofu u sklopu njihovog tradicionalnog obilježavanja “Vilinskog igrišča v Kamenoj Gorici”. Tamo ćemo odraditi predstavu “Luna – kako su nastali Mjesec i zvijezde”. Slijedi nam ljetna stanka pa ćemo u sklopu nje organizirati dramsku radionicu u kojoj ćemo poraditi na plesu i pokretu. Intenzivno ćemo se pripremati za božićnu predstavu “Božićna priča” Charlesa Dickensa.

Za suradnju i potporu ove dramsko-scenske skupine zaslužni su Ministarstvo kulture i medija, Koprivničko-križevačka županija i Grad Križevci.

Program vesele dramsko-scenske skupine “Kolibrići” možete popratiti na Facebook i web stranici Gradske knjižnice Franjo Marković Križevci, ali i Facebook stranici Dječjeg odjela Gradske knjižnice Franjo Marković.

Foto: Televizija Križevci

Foto: Televizija Križevci